Ti, mozda to nikad neces saznati, da meni jedini vrijedis, da mi vrijedis vise od svih vise od svega sto mi je ikada vrijedilo...Cut ces mozda, jednostavne rijeci iz poznatih usta, sa nekim istim stihom recene, ali jedno neces vise nikada cuti.
To cu samo sada reci. Zato slusaj. Slusaj i pusti neka moje rijeci dopru do tvojeg uha, mozda do tvoje duse i tvoga srca.
Mozda, poslije svega neces ni vjerovati.
Mozda, ces zauvijek cutati.
Mozda, ce tvoje srce zatreptati, na tren, od te pomisli.
Ljubim te, andjele moj. Ljubim te, od prvog trena.
Zelim biti tvoja ladja na samo tvome moru ljubavi. Pustiti svoja bijela jedra, prepustiti se tvome vjetru, vjetru tvoje duse, neka me nosi tebi...Maestral tvoje duse...Tebi. Kako je lijepo ploviti tim morem, znajuci da je tvoje ljubavi puno. I osjetiti tu toplinu tvoga povjetarca opijenosti...
Nosi me duso moja, maestralu moje duse njemu...
Jedinom koga sam ikada zeljela, jedinom koji spava u mom srcu. Zakljucan u mojim ljubavnim odajama.
Ja te jedino mogu osloboditi...
A to nikada necu uciniti, jer te zauvijek volim.
Tvoja kazna je vjecna ljubav.
Nema komentara:
Objavi komentar