utorak, 8. veljače 2011.

Krevet od ruza

Ljubavi, ono sto bih u ovom trenutku zeljela, je da me dotaknu tvoje ruke...da me uzmes u narucje i spustis na svoj krevet, veliki, cisti bijeli, posut ruzama...Da ne prestajes prodirati u mene svojim vrelim pogledima, dok me palis i grijes svojim mislima...uzbudjujes, dovodis do ludila, da te tako silno zelim, vise nego ikada ikoga. Jer znam ti si taj. Ti si meni suden.Ti si taj kome sam dala srce, dusu i tijelo...Dala jednom, ali zauvijek...Palis me, toliko te zelim, u toj tvojoj postelji, za koju znam da mirise na proljetni jorgovan...U njoj samo ti i ja i nasa zelja jednog tijela za drugim, spajanje u jedno u vrtlogu strasti...te tvoje usne...Bar jos jednom, pa sta bude...Shvatit ces da si moj jedini, po srcu, dusi i tijelu, i da sve moje tebi pripada...

Nema komentara:

Objavi komentar

O meni

Moja fotografija
Jos jedno proljece... Jos jednom dasak povjetarca miluje moje lice... Jos jedanput prvo proljetno sunce miluje moje lice... Jos jedanput bih krenula nekim novim putem, zivjela neki novi zivot. Da, krenula bih i povela tebe sa sobom. Pozvala bih te. Zovem te, ovom pjesmom. Zovem te pjesmom ptica, zovem te sumom mora, i zovem te srcem... Zeljna sam tvog milovanja, zeljna sam tvoje njeznosti... Jos jednom bih zivjela, sa tobom. I pjevala bih iz sveg glasa. Grlila te i na glas se smijala. Jos jednom, samo da prekinem ovu tisinu izmedu nas. Da ispletem most ljubavi koji vodi do toplih odaja tvog srca. Rekla bih, pricala bih ti, o svemu, o tom kako sam i kako zivim, sto sve volim i cega se bojim. Voljela bih ti sve reci, razgovarati, o bilo cemu. samo ne zelim sutjeti...Zelim ti saputati, zelim ti pricati, zelim tebe, Andjele mog zivota. Samo jos jedanput, zelis li me cuti? Tvoja, Wildrouse