srijeda, 16. veljače 2011.

Dali mozes razumjeti?

Ovu ceznju koju osjecm i u sebi nosim, ovu tugu koju krije srce ispod plasta osmjeha?
Ovu rijeku koja zeli tebi poteci, osjetiti toplinu ljetnje kise koja je dotekla u njoj.Tebi voljeno moje.
Stojim tu, kao ranjena i prognana. ostavljena...A ljubav trepti svakim daskom moje duse.
Bi li samo mogla biti ja-ja. Naci sebe, tebe i nas?
Jedna dusa u vrtlogu izgubljenosti u vjecnosti, zaustaviti sada taj tok, uzeti ga na tren.
Ukrasti tebe, za sebe. Naci nas. Mi postojimo, nase odaje su samo za nas, bijela mirisna postelja, sol na kozi, tvoj miris, lavande i mora.
Dah ljubavi i zelje, spajanja sada,  uvijek. Mozemo li se pronaci kao dvije sjene, mozes li me sljediti, do mene same, uci u moje odaje i uzeti me, bas takvu kakva jesam?
Dali ces moci?

Nema komentara:

Objavi komentar

O meni

Moja fotografija
Jos jedno proljece... Jos jednom dasak povjetarca miluje moje lice... Jos jedanput prvo proljetno sunce miluje moje lice... Jos jedanput bih krenula nekim novim putem, zivjela neki novi zivot. Da, krenula bih i povela tebe sa sobom. Pozvala bih te. Zovem te, ovom pjesmom. Zovem te pjesmom ptica, zovem te sumom mora, i zovem te srcem... Zeljna sam tvog milovanja, zeljna sam tvoje njeznosti... Jos jednom bih zivjela, sa tobom. I pjevala bih iz sveg glasa. Grlila te i na glas se smijala. Jos jednom, samo da prekinem ovu tisinu izmedu nas. Da ispletem most ljubavi koji vodi do toplih odaja tvog srca. Rekla bih, pricala bih ti, o svemu, o tom kako sam i kako zivim, sto sve volim i cega se bojim. Voljela bih ti sve reci, razgovarati, o bilo cemu. samo ne zelim sutjeti...Zelim ti saputati, zelim ti pricati, zelim tebe, Andjele mog zivota. Samo jos jedanput, zelis li me cuti? Tvoja, Wildrouse