Istina

Kada cu ti, ljubavi, moci sapnuti na uho?
Kada cu moci izreci sve te rijeci?
Boze, koliko dugo mi treba, za tu istinu.
Ne za istinu, koga volim, to se vec predugo zna.
To, moje srce zna. To tvoja dusa zna.
To vjecnost zna. I sunce. I more, dok mu talasi sapucu nasu pricu.
Ljubavi, vjerujem da se jednom ljubi. A ja ljubim tebe.
Vjerujem da je mome traganj kraj. Vjerujem u te.
Kada bi ti vjerovao u mene. Ne, ne mojim rijecima. Vjeruj molim te onome sto osjecas.
Ti, ipak shvacas mene bolje nego ja sama sebe. Vidis li ja to znam. Ti mi citas misli.
Ali, ljubavi ja se toga svega vise ne bojim. Ja sam ponovo jaka i spremna sam te voljeti.
Jer te volim. Spremna sam ti srce dati, bas onako kako sam to oduvijek htjela.
Znam, sve znam. Znam da si moj i da ces to uvijek biti. Imas mene.
Sapni mi da me trebas i uz sebe zelis. Ja ostavljem sve i krecem.

Tebi u susret ovoj ljubavi koja ce me osloboditi, u susret iskrenosti, onome sto jeste.
Ma istog trena...jer te ljubim.