Sve si moje andjele moj

Da, zao mi je.zao mi je zbog bola koji sam ti nanjela...
Da, voljela bih to sve popraviti, sada...
Voljela bih te voljeti, sada...
Zelim se utopiti u tvom zagrljaju, u toj toploti i ljepoti...
Biti blizu tvoga srca, sakriti se u dusi tvojoj...
Cvrsto se priviti uz tebe i reci ti, oprosti ljubavi, tako si mi drag...
Andjele, nisam to tako htjela, htjela sam lijepo.
Jer sve si moje sto je srcu milo i sto je ikada snilo...

Sve si moje, ljubavi moja, andjele moj.

Voljela bih znati

Voljela bih znati, dali je sve samo moja zabluda?
Dali si ti samo plod mojih snova i zelja?
Dali sam doista ja ona koja je previse voljela?
Dali je to neka moja iluzija, ili zivotni san?
Dali si ti ljubav moga zivota?
Ili zabluda moga zivota?
Jesi li ti stvaran?
Dali me volis?
Zbog cega mi to nikada nisi rekao?
Jesi li me zelio, stvarno zelio? Ovakvu kakvu jesam, stvarnu i slabu?
Ili si zelio mene, ali onako po svom?
Dali si me ikada shvatio?
Moju bol, moje zelje, ono sto jesam?
Ili ja tebe, jesam li te znala i shvatila?

Reci, andjele moj...

Istina

Kada cu ti, ljubavi, moci sapnuti na uho?
Kada cu moci izreci sve te rijeci?
Boze, koliko dugo mi treba, za tu istinu.
Ne za istinu, koga volim, to se vec predugo zna.
To, moje srce zna. To tvoja dusa zna.
To vjecnost zna. I sunce. I more, dok mu talasi sapucu nasu pricu.
Ljubavi, vjerujem da se jednom ljubi. A ja ljubim tebe.
Vjerujem da je mome traganj kraj. Vjerujem u te.
Kada bi ti vjerovao u mene. Ne, ne mojim rijecima. Vjeruj molim te onome sto osjecas.
Ti, ipak shvacas mene bolje nego ja sama sebe. Vidis li ja to znam. Ti mi citas misli.
Ali, ljubavi ja se toga svega vise ne bojim. Ja sam ponovo jaka i spremna sam te voljeti.
Jer te volim. Spremna sam ti srce dati, bas onako kako sam to oduvijek htjela.
Znam, sve znam. Znam da si moj i da ces to uvijek biti. Imas mene.
Sapni mi da me trebas i uz sebe zelis. Ja ostavljem sve i krecem.

Tebi u susret ovoj ljubavi koja ce me osloboditi, u susret iskrenosti, onome sto jeste.
Ma istog trena...jer te ljubim.

Volim tvoj svijet, andjele moj ljubljeni

Postoji li tvoj svijet ili moj svijet? Nije li ljubav samo jedan svijet, jedno mjestasce u nasim srcima gdje se nalazimo ti i ja. Samo nase mjesto gdje mozemo sviti svoje gnjezdo u njemu se smjestiti i ljubiti se?

Tako strasno, toliko dugo koliko samo zelimo...
Mjesto na kojem se mozemo smijati i grliti...
Njezno gledati...
Dosla sam u tvoj svijet, nepozvano...
Ali to je postao imoj svijet, svijet u kojem sam sretna jer tu susrecem tebe, svu ljepotu i dubinu onog sto mi mozes dati...
Volim tebe, volim tvoj svijet, koji je postao i moj...
Konacno nas dvoje u nasem svijetu...
Nije li to prelijepo...Sretati tebe uvijek, sa tobom pricati, tebe ljubiti dok letimo snovima strasti...
Dok letimo tvojim svijetom snova...Lijepo mi je sa tobom, doista lijepo...Zelim da znas.

Ako volis me

Ako volis me, ja ti ruku pruzam...

Ako volis me, dat cu sve sto sam duzna.

Moj lipi andjele

Pogledaj u ovo lice...Sjedni i slusaj... Vidjet ces sjenu proslosti, sjenu jedne ljubavi, jedne vjecne ljubavi.
Ti, mozda to nikad neces saznati, da meni jedini vrijedis, da mi vrijedis vise od svih vise od svega sto mi je ikada vrijedilo...Cut ces mozda, jednostavne rijeci iz poznatih usta, sa nekim istim stihom recene, ali jedno neces vise nikada cuti.
To cu samo sada reci. Zato slusaj. Slusaj i pusti neka moje rijeci dopru do tvojeg uha, mozda do tvoje duse i tvoga srca.
Mozda, poslije svega neces ni vjerovati.
Mozda, ces zauvijek cutati.
Mozda, ce tvoje srce zatreptati, na tren, od te pomisli.
Ljubim te, andjele moj. Ljubim te, od prvog trena.
Zelim biti tvoja ladja na samo tvome moru ljubavi. Pustiti svoja bijela jedra, prepustiti se tvome vjetru, vjetru tvoje duse, neka me nosi tebi...Maestral tvoje duse...Tebi. Kako je lijepo ploviti tim morem, znajuci da je tvoje ljubavi puno. I osjetiti tu toplinu tvoga povjetarca opijenosti...
Nosi me duso moja, maestralu moje duse njemu...
Jedinom koga sam ikada zeljela, jedinom koji spava u mom srcu. Zakljucan u mojim ljubavnim odajama.
Ja te jedino mogu osloboditi...
A to nikada necu uciniti, jer te zauvijek volim.
Tvoja kazna je vjecna ljubav.

Dali mozes razumjeti?

Ovu ceznju koju osjecm i u sebi nosim, ovu tugu koju krije srce ispod plasta osmjeha?
Ovu rijeku koja zeli tebi poteci, osjetiti toplinu ljetnje kise koja je dotekla u njoj.Tebi voljeno moje.
Stojim tu, kao ranjena i prognana. ostavljena...A ljubav trepti svakim daskom moje duse.
Bi li samo mogla biti ja-ja. Naci sebe, tebe i nas?
Jedna dusa u vrtlogu izgubljenosti u vjecnosti, zaustaviti sada taj tok, uzeti ga na tren.
Ukrasti tebe, za sebe. Naci nas. Mi postojimo, nase odaje su samo za nas, bijela mirisna postelja, sol na kozi, tvoj miris, lavande i mora.
Dah ljubavi i zelje, spajanja sada,  uvijek. Mozemo li se pronaci kao dvije sjene, mozes li me sljediti, do mene same, uci u moje odaje i uzeti me, bas takvu kakva jesam?
Dali ces moci?

Pogledaj me...osjetis li ovaj zar koji moja dusa krije? Drzis li me ti to cvrsto i nikom ne das? Dopustas lli mi to ti ploviti tvojim morem sve do luke tvoga srca. Dali se tisinom moze najvise reci? Dali ona najglasnije govori? Reci tisino, najglasnije sto mozes? Reci mi, voli li me moj andjeo? Jeli on moj onoliko koliko sam ja njegova, nemoj mi lomiti krila vec mi pomozi da ti doletim...Nisam jaka, nemoj to misliti, slaba sam i tebi zelim pripasti od sada do u vijeke, u ljubavi. Gdje da nadjem put do tvoje duse, gdje da zaronim, i gdje cu izroniti u tvojim odajama ljubavnim. Ma, neka sam u tvojim okovima, samo me cuvaj i njezno voli, strasno me voli...samo me voli. Mozes li me voljeti barem malo?

Da, pogledaj me

De, pogledaj me jednom, da se utopim u tim tvojim ocima, da otplovim morem samo tvojim, morem tvoje duse. Da preplivam talase tvoje duse, uronim duboko do tebe i izronim u tvom srcu. Da se tu osuncam i ugrijem, da osjetim tu srecu spajanja sa tobom...Te pripadnost, tu ljepotu onoga, gdje mi je mjesto,gdje pripadam. Da, tu osjecam da pripadam. Zauvijek, u tebi, duboko, zasticena i sigurna. A zasto me nebi tu primio i sakrio, zauvijek. UZMI ME, VOLI ME, LJUBI ME...NEDAJ ME NIKOME.

Sa tvojih bi usana med pila

ljubav bi tvoja bila. Ljubav bih u tebi nasla. Od kad nisi tu...Nema ne pola mene.

Jutro je

osobito u jutro, sanjati te znam i mogu...A vjeruj da to ne zelim, to mi samo tako dode, pa te onda sanjam, mislima grlim i ljubavlju kupam...zracima prvog proljetnog sunca, toplinom onog sto se zove dubina...

Moja dusa

je poput leptira koja trazi svoj cvijet, poput ptice koja zeli svoje gnjezdo sviti i zauvijek tu, kod tebe ostati...Moja je ljubav poput zrake sunce, putujek tebi i grije te svojom svjetloscu i toplinom. Mozes li me uzeti? Ali ovoga puta zauvijek?
Ljubav

Dali znas da te volim?

Dali znas da te volim, dugo nisam znao to. Sada zelim da ti priznam i molim te da mi vjerujes to.
30.8.2008
Ptice putuju, ljudi tuguju...
1.9.2008
Jedna mala plava na ramenu mi spava...
8.10.2008

Return-Ima li nade za nas? Nakon toliko godina...

vrtim traku proslosti...vrtim je...vrtim...u njoj si ti, uvijk ti, moja dusa. Kada cemo se upoznati, kada cemo postati jedno? Kada cemo se razumjeti? Duso moja, ti i ja? Kada cu upoznati tebe, koji bolje znas mene od mene same? Carobno i bajkovito, ali meni, pretesko. Kako cu se razumjeti, kako ces me ti razumjeti, ako se ni sama ne razumijem?

26.8.2008
Kad napuste te svi...Od kad te nema u mom zivotu sve je poprimilo zalosnu boju...
27.8.2008

Sto sam ti uvijek zeljela reci

Tvoj njezni dodir budi moju strast, tvoj sneni pogled moju neopisivu ceznju za tobom, za tvojim snenim ocima, za koje bi dala sve...Tvoja ljubav moze uciniti sve, da procvjetam, ili da uvenem.  Nikada ti dovoljno necu moci reci, koliko mi znacis i koliko ti u stvari pripadam...Koliko ti moja dusa leti, koliko te u srcu nosim i ljubim. Moja ljubav to si...Od prvog trena naseg susreta...za tobom zedam.

Nasa prva noc

Pred zoru bi te svojim krilima lagano doticala, ujutro bi ti rosu sa usana pila... U podne, med sočni sa usana ispijala, a u vece krv bi sa tvojih usana isisala. Leptir bi tvoj bila letom bi te rashlađivala krilima bi tvoje usne milovala, dok spavaš i mene sanjaš, ljubavniče mog sna!

Krevet od ruza

Ljubavi, ono sto bih u ovom trenutku zeljela, je da me dotaknu tvoje ruke...da me uzmes u narucje i spustis na svoj krevet, veliki, cisti bijeli, posut ruzama...Da ne prestajes prodirati u mene svojim vrelim pogledima, dok me palis i grijes svojim mislima...uzbudjujes, dovodis do ludila, da te tako silno zelim, vise nego ikada ikoga. Jer znam ti si taj. Ti si meni suden.Ti si taj kome sam dala srce, dusu i tijelo...Dala jednom, ali zauvijek...Palis me, toliko te zelim, u toj tvojoj postelji, za koju znam da mirise na proljetni jorgovan...U njoj samo ti i ja i nasa zelja jednog tijela za drugim, spajanje u jedno u vrtlogu strasti...te tvoje usne...Bar jos jednom, pa sta bude...Shvatit ces da si moj jedini, po srcu, dusi i tijelu, i da sve moje tebi pripada...

Ne, niposto

Ne, nemoj pomisliti da te zelim, ne nemoj pomisliti ni da te po svaku cijenu trazim...Ne, nemoj misliti da ti zelim biti zena...Nemoj. To sam ja dovoljno dugo mislila. Toliko te zeljela. Ipak... Jer koliko god sam tako mislila, u nas vjerovala, isto toliko sam bila udaljena od biti, od onoga nasega, od LJUBAVI koju u sebi nosim. I zelim je tebi dati. A sto reci, to sam jednostavno ja, zapletana u svojim beskrajnim razmisljanjima, da bi sve bilo perfektno, onako kako se prilici. Izgubljena u svojim snovima, punim ruza i pjesme. Da, to sam ja. Ona koja vjecito bjezi od necega, a traga za istim. Nije me lako shvatiti, ali to sam ja. Samo zelim da me neko shvati i voli onakvu kakva jesam. Jer, ja se ne zelim mjenjati, niti trebam mjenjati. Ja sam ja.
A to je toliko tesko. Jednostavno ne polazi za rukom. Ja opet vjerujem u andjele i vjerujem da postoje.

Poezija Andjela

Vrijeme kao da stoji i zelim ga gurati, pokusati sto prije do tebe doci, neznam dali ovo pozuda iz mene govori ili jednostavno stane u samo tri rijeci ZELIM TE VOLJETI.... I VOLJETI I VOLJETI  I ZAUVIJEK VOLJETI.....

Pocetak

Na pocetku, bi kako mora biti, u potrazi za ljubavlju, pozelis, jednostavno pravu i iskrenu ljubav, koju ustvari cijelog zivota trazis i za cime tragas. Dok gledas kroz prozor sjecanja, lutas u neke daljine koje te nose u proslost, kroz sadasnjost u buducnost...ali uvijek se sve vrti oko tebe ljubavi...