Tu u mojim venama imam te, tu u prostorima svoje duše. čuvam te.tu u hodnicima moga srca držim te.
Ti, ti me nikada nisi napustio. Ti koji si prava istina i put i život.
Tebi nisu potrebne maske, tebi nije potrebno glumiti.
Ja evo, prvo skidam masku sa svoga lica pred Tobom. Stojim i gledam te gore. Skidam sve i jedino čime ću se naoružati je istina. Nju nosim kroz pustinje svoje duše. Dok tražim i čeznem za voljenim.
I evo stojim razodjevena baš kao i Ti. Neka i mene gaze, ipak ću stat pred vrata istine i pokucati. Da mi otvori.
Rekao si da istina oslobađa. Da oslobađa. samo kako je teško oslobodit se. Kada te sa svih strana bičuju i kunu.
A Ti ti sve činiš lakim, i moje noge u ovim prašnjavim čizmama lutalicama. I ovo umorno lice umivaš i daješ mu svježinu. I ovim usnama nudiš vode, sa nepresušnog izvora. Da, hvala ti.
Otvaraš mi put do moje ljubavi. Kadaće ove maske pasti? Kada će ova dva luda zaljubljena srca postati JEDNO? Kada će se spojiti i poljubiti usne naše željne ljubavi? Ja to želim sada<3
Nema komentara:
Objavi komentar