sada...

Dok dižem svoj glas ka nebu...sada znam, ovo je moj čas. Dok se poigravam zrakom sunca u tvojoj kosi...znam, ovoj je naš tren. dok podjećam povjetarac da te grli znam...sada, ah koliko je to. Ovaj tren je naš... a koliko je proteklo vode, koliko je vjetra prohujalo, koliko iza nas... ljubavi jeli previše ili je upravo to sada nama dovoljno? Možeš li me voljeti sada toliko, ali meni je malo, a ipak je puno za život cijeli? Meni je tebe uvijek malo. Jer ljubomorna sam na tvoje srce i tvoju dušu, u kojoj toliku ljubav kriješ. Hajde ljubavi, daj mi je, pokloni mi je na dar. To je sve što želim. Možeš li me voljeti za cijeli život malo, za vjećnost puno, a za mene dovoljno? Možeš li mi podariti sebe onoliko koliko te za ovaj život trebam? Da te više ne moram biti gladna, niti tvojih poljubaca žedna- Ah možeš li?