Voljeni

Ljubavi molim te nemoj plakati... Tvoje suze su mi teske kao sumorne jesenje kise...Voljeni moj zasto mucis sebe,zasto stvaras toliku bol i patnju? Da nekada nije lako,nekada nam se cini da je sve obojeno bojama tuge i ocaja... Ali voljeni moj znaj da uvijek postoji svijetlo,uvek postoji izlaz iz laguna ocaja... Pogledaj i pohitaj samo malo neprijed,idi ka svijetlosti,idi ka ljubavi... Nestali su tamni oblaci,i pogledaj zar ne vidis kako ti se smijesi nova nada...Novi dan,nova prica,bez ocaja... Samo lijepe rijeci ispisane bojama duge... Ne nije san, ovo je java...I nije bitno sta ce se dogoditi sa nama,nije bitno da li imamo novo sutra... Bitan si ti voljeni,bitna je tvoja sreca...Ako te trebam pustiti ucinicu to...Otici cu sretna samo da znam da si napustio brlog tuge... Samo mi podari jedan drhtavi osmijeh,sjaj u ocima,dozvoli mi da osjetim toplinu tvoga srca... Znam da je puno ljubavi i da zbog toga boli...Ali voljeni moj ne mora da boli,ljubav ne boli,boli samo osjecaj praznine koji si stvorio u sebi... Poklanjam ti za kraj jedan topli zagrljaj i otici cu...Samo ti budi postojan i srecan...A ja cu se sakriti u hodnicima sjecanja i radovacu se svakom novom danu koji donosi srecu...Tvoju srecu voljeni...