srijeda, 29. veljače 2012.

tako te volim

- Reci kako me voliš.
- I reći ću ti,
- Pa?
- Volim te pod Suncem.I kada svijeća sja.
Volim kad nosiš bere, volim pod šeširom.
Kada oluja dune na drumu, i za klavirom.
Kraj zove, breze, klena i kraj svih drveta.
I kad spavaš. I kada radiš sva zanjeta.
I kad razbijaš jaja i kada jaja mutiš -
čak i kad ispustiš kašiku, pa se ljutiš.
U automobilu.U taksiju. Bez izuzetka.
Od kraja ulice. I od njenog početka.
I kada češljem dijeliš kose svoje svilu.
Kad ti opasnost prijeti. I na ringišpilu.
U moru.U planini.U kaljačama.I bosu.
Danas.Juče.I sutra.I danju i noću.
I u proljeće,kad ljubičica procvjeta.

- A ljeti kako me voliš ?
- Ko sadržinu leta.
- A u jesen,kad kiša curi niz crne grane ?
- Volim čak i onda kad gubiš kišobrane.
- A kada zima srebrom ospe prozorska
okna?
- Po zimi ja te volim poput veselog ognja.
Kraj samog tvoga srca.I svud oko njega.
A za prozorom snjeg.I vrane usred snega.

Konstantin Ildefons Galčinski

Nema komentara:

Objavi komentar

O meni

Moja fotografija
Jos jedno proljece... Jos jednom dasak povjetarca miluje moje lice... Jos jedanput prvo proljetno sunce miluje moje lice... Jos jedanput bih krenula nekim novim putem, zivjela neki novi zivot. Da, krenula bih i povela tebe sa sobom. Pozvala bih te. Zovem te, ovom pjesmom. Zovem te pjesmom ptica, zovem te sumom mora, i zovem te srcem... Zeljna sam tvog milovanja, zeljna sam tvoje njeznosti... Jos jednom bih zivjela, sa tobom. I pjevala bih iz sveg glasa. Grlila te i na glas se smijala. Jos jednom, samo da prekinem ovu tisinu izmedu nas. Da ispletem most ljubavi koji vodi do toplih odaja tvog srca. Rekla bih, pricala bih ti, o svemu, o tom kako sam i kako zivim, sto sve volim i cega se bojim. Voljela bih ti sve reci, razgovarati, o bilo cemu. samo ne zelim sutjeti...Zelim ti saputati, zelim ti pricati, zelim tebe, Andjele mog zivota. Samo jos jedanput, zelis li me cuti? Tvoja, Wildrouse