Znaš li nevjero, da si moja vjera, da te trebam i tražim, od kad te znam?
Da si dio svakog moga životnog đira, da tebe samo u sebi nosim ja?
Znam puno je dana prošlo čak i puno noći, bezbroj suza je palo...
Ali jedina ljubavi, znam da to si ti, samo ti. Onaj meni pravi i jedini.
Vjeruj, ti ne moraš ništa reći, ja te tako ćutim u sebi. I tako lijepo mi kolaš tijelom i svakom stanicom moga tijela.
Onda kada se umoriš od tog šunjanja mojim tajnim odajama, pođeš se odmoriti.
Do moga srca i tu tako počivaš, blizu mene, u meni, samnom. Blizu si mi ljubavi. Kada bih te mogla dodirnuti...
A ako ne znaš, reći ću ti. Tako bih te voljela dodirnuti... Gledati te tvoje divne oči dva izvora, iz kojih izvire čista ljubav.
Jer tvoja je duša, duša anđela. Moja, samo moja, tebe traži...Od uvijek, sada... Do vječnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar