ponedjeljak, 2. svibnja 2011.

Kada ti podjem




Da...ja tebe volim, silno te volim...
u stvari, ti mozda mene volis tom ljubavlju,
koju ja mislim da osjecam za tebe...

Kada ti podjem, podjem zauvijek,na neki put,
bez povratka...
Nosit cu te u grudima. pocicu sa tvojim imenom na usnama...
i neka neka to , bar tada bude, na tvojim rukama...

Do tada, me pusti, neka mi suze kvase lice i neka tuga bude moj dom...
Ma pusti me, nista vazno nije, a mozda i sve vazno jeste...

Jer tuga je moj dom, beskraj je moja kuca,
i, pitam se kada cu ti doci...

Ipak na kraju, ostavi tu jednu ruzu, posljednji put za mene,
zalij je svojom suzom,
i vjeruj ja cu znati, da je ubrana samo za mene...
da samo meni mirisati moze, da to je ta ljubav tvoja koju sam trazila,
cijeloga zivota...

Nema komentara:

Objavi komentar

O meni

Moja fotografija
Jos jedno proljece... Jos jednom dasak povjetarca miluje moje lice... Jos jedanput prvo proljetno sunce miluje moje lice... Jos jedanput bih krenula nekim novim putem, zivjela neki novi zivot. Da, krenula bih i povela tebe sa sobom. Pozvala bih te. Zovem te, ovom pjesmom. Zovem te pjesmom ptica, zovem te sumom mora, i zovem te srcem... Zeljna sam tvog milovanja, zeljna sam tvoje njeznosti... Jos jednom bih zivjela, sa tobom. I pjevala bih iz sveg glasa. Grlila te i na glas se smijala. Jos jednom, samo da prekinem ovu tisinu izmedu nas. Da ispletem most ljubavi koji vodi do toplih odaja tvog srca. Rekla bih, pricala bih ti, o svemu, o tom kako sam i kako zivim, sto sve volim i cega se bojim. Voljela bih ti sve reci, razgovarati, o bilo cemu. samo ne zelim sutjeti...Zelim ti saputati, zelim ti pricati, zelim tebe, Andjele mog zivota. Samo jos jedanput, zelis li me cuti? Tvoja, Wildrouse